Antonello da Messina [~nε'l:o ~ mes:i:'na], talijanski slikar (Messina, oko 1430 – Messina, između 14. i 25. II. 1479). Djelovao na Siciliji, 1475–76. boravio u Veneciji, a prema G. Vasariju u Nizozemskoj, odakle je u Italiju prenio način slikanja u ulju, koji je preuzet od sljedbenika J. van Eycka. Povezujući nizozemske realističke elemente s prirođenim mediteranskim osjećajem za slikovitost i ljepotu, postigao likovnu sintezu, iznimno važnu u slikarstvu quattrocenta. Znalački primjenjuje perspektivu (Raspeće, 1474), do punog izražaja dolaze vrjednote chiaroscura, a oblici su plastično formirani čvrstim i sažetim koloritom. Struktura ljudskoga lika dobiva solidnu statuarnost (Sv. Sebastijan), a prostudirani interijer (Sv. Jeronim u sobi, 1460–65) postaje perspektivno iluzionistički prostor u kojem su svi detalji povezani u skladnu cjelinu. Velik dio njegova opusa su portreti, sačuvano ih je 12 (Vođa – Il Condottiere, 1475) i pripadaju među najvrjednija djela u renesansnom portretnom slikarstvu. Posebno je važan Antonellov boravak u Milanu i Veneciji, gdje utječe na razvoj slikarstva mletačke škole i obogaćuje ga (osobito G. Bellinija).